Jednu od najljepših nogometnih priča u Hrvatskoj ove godine ispisali su mladi nogometaši Graničara iz Đurđevca, koji su po prvi put u povijesti izborili plasman u juniorsku Prvu HNL. A jedna od ključnih karika pobjedničke momčadi bio je Bruno Smirčić, 18-godišnji Premujanin, koji je važan dio karijere proveo u mlađim kategorijama Nogometnog kluba Zadarnova.
Bruno je nogomet počeo igrati na Lošinju, a prvi zadarski klub bio mu je NK Zadar, gdje ga je u mlađim pionirima vodio i Antonio Perica, s kojim se kasnije ponovno susreo u Zadarnovi.
– U Zadru nisam igrao koliko sam htio, a iskreno, nisam bio ni baš redovan na treninzima. Nisam se osjećao ugodno, onda je došla i korona i bilo je to jedno razdoblje u kojemu više nisam htio igrati nogomet. Gotovo sam odustao…
A onda je stigao poziv iz Zadarnove.
– Tamo sam praktički krenuo ispočetka. Vratila mi se želja za nogometom, s vremenom sam shvatio neke stvari i ponovno počeo uživati u igri. Promijenila mi se percepcija treninga u smislu pristupa, redovitosti, posvećenosti… Mogu reći da sam se preporodio i dalje je sve išlo svojim tokom.
U programu Zadarnove proveo ukupno je tri sezone, igrajući Dalmatinsku ligu za partner klubove, prvo Škabrnju ’91, zatim HV Posedarje te konačno za Arbanase.
– Bile su to lijepe tri godine. Najviše mi je u sjećanju ostala jedan utakmica protiv Zagore u pionirima, kada sam ušao s klupe i zabio hat-trick u pobjedi 3:1. Svakako, Zadarnova se i u mom slučaju pokazala kao odlična odskočna daska. Mislim da je način na koji se u klubu radi i uopće pristupa nogometu i treningu jedini ispravan put za razvoj mladih nogometaša.
Nakon odlaska iz Zadra put je Bruna odveo u Sesvete, iz kojih je potom prešao u Graničar te u Đurđevcu odigrao najbolju polusezonu u karijeri.
– Odigrali smo odličan drugi dio sezone i pobjedom u posljednjem kolu u izravnom dvoboju za prvo mjesto protiv Bjelovara osvojili naslov prvaka Juniorske lige regije sjever te tako izborili nastup u kvalifikacijama za Prvu HNL. Tamo smo došli praktički kao autsajderi, ali smo uspjeli ostvariti ono što nitko nije očekivao.
U polufinalu je Graničar pobijedio Marsoniju s 1:0 iz kaznenog udarca kojega je izborio upravo Bruno, a u finalu Hrvatski dragovoljac nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca. Osnovni dio završio je 2:2, uz Smirčićev pogodak za 2:0 na kraju prvog poluvremena.
– Bila je to prava drama. Vodili smo 2:0, a onda ostali s igračem manje i bili smo prisiljeni braniti se. Oni su ipak nekako u zadnjoj minuti uspjeli izjednačiti i otišlo se na penale. No, unatoč tom primljenom pogotku, ostali smo jaki u glavi i nekako smo znali da nam je suđeno. Zabili smo svih pet, oni su jedan promašili i tako smo na kraju zasluženo slavili.
Povijesni je to uspjeh za 105 godina stari klub i gradić od nekih 5000 stanovnika koji živi za sport.
– Jako sam zadovoljan u Graničaru i Đurđevcu općenito. Uvjeti za nogomet su odlični, rijetko gdje sam vidio bolje i jako mi je drago da ta ulaganja daju rezultate. Osim plasmana u juniorsku Prvu HNL, seniorska momčad, za koju je igrala većina juniora, osvojila je Županijsku ligu, tako da smo proslavili duplu krunu. Nakon svega, jedva čekamo sljedeću sezonu.
Jedan od najzaslužnijih ljudi za Brunov nogometni preporod svakako je trener Damir Ivančić.
– Napravio je jako puno za mene na putu iz zadarskih dana neizvjesnosti do ovoga gdje sam danas, kada se osjećam odlično, igram s puno samopouzdanja i što je najvažnije, uživam u nogometu. Vodio me dvije sezone, znao je moje kvalitete i na njegovu preporuku sam došao u Graničar. Glavni cilj mi je bio da ga ne iznevjerim i mislim da sam za sada u tome uspio, ali sigurno da je preda mnom još puno rada.
Naravno, ništa ne bi bilo moguće bez podrške obitelji.
– Mama i tata su mi najveća podrška u svemu. Oni najbolje znaju kako sam praktički od treće godine uvijek s loptom, koliko volim nogomet i njihova je želja da uspijem jednaka kao i moja. Uvijek su bili uz mene u svim situacijama. Da nije tako, teško da bi danas igrao.
Za kraj ima ovaj mladi, ali već vrlo zreli momak i poruku za mlađe generacije sportaša.
– Mislim da je najvažnije da djeca rade ono što vole. Ako je to igrati nogomet, super, ako je neki drugi sport, isto super. Bitno je da na treninge idu s guštom i da samo uporno rade, jer je to jedini put do uspjeha – zaključio je Bruno.